Đevič kamen
Narod ga naziva Đevič kamen. Predanje kaže da su se tu pomeli svatovi, jedino je ostala živa djevojka. Kako legenda kaže, jezerska zima i mećava dočekala je svatove koji su iz Drobnjaka vodili djevojku u Zatarje. Kad su svatovi kretali za djevojku prije par dana vrijeme je bilo lijepo.
Nije padao snijeg i svatovi ne znajući za ćudi Durmitora, nijesu obukli toplu zimsku odjeću. Kad su se vraćali s djevojkom dočekala ih je sjeverova mećava. Od velike studeni i mećave, sklonili su se oko kamena. Svaki je svat skinuo nešto od odjeće da zamotaju nevjestu da se ne pomete.
Djevojku i njeno ruho sklonili su s južne strane kamena i tako je zaklonili od mećave i sjeverca. Svatovi su ostali sa sjeverne strane kamena. Zbog oštrog sjeverca svi svatovi su se smrzli, jedino je djevojka ostala živa. Od tada se taj kamen naziva Đevič kamen.
