Istorijat Žabljaka III

Od vremena Hasertove fotografije Žabljaka iz 1892. godine, pa za sljedećih tridesetak godina nastalo je vjerovatno dosta fotografija Žabljaka, ali jedna ima posebnu vrijednost.


To je ona iz 1933. godine, na kojoj je Žabljak snimljen iz aviona. Ono što se odmah primjećuje je da se Žabljak u međuvremenu nastanka ove dvije fotografije nije mnogo promijenio.
Može se nabrojiti još petnaestak šljemena oko centra varoši.
Među prvim etnolozima koji je prikupljao podatke o stanovništvu u Žabljaku bio je Andrija Luburić. U svojoj monografiji o Drobnjacima, on je zabilježio da u Žabljaku žive porodice: Durkovići, Karadžići, Vojinovići, Mirkovići, Milići, Lončari, Šarovići, Kasalice, Šaulići i Taušani, sa oko dvadesetak domaćinstava. Svoju ekspanziju razvoja Žabljak je doživio od tridesetih godina do 1942. godine kada je cio Žabljak, maja mjeseca 1942. godine, nestao u požaru. To je bilo u vrijeme povlačenja partizana prema Bosni pred njemačkim nadiranjem. Jednog kasnog popodneva, kad se niko nije nadao avionima, na Žabljak se sunovratilo desetak njemačkih ,, štuka“.