Jezerske škole između dva svjetska rata I

Učitelji koji nijesu prihvatali naredbu hapšeni su i odvođeni u zatvore, a potom slati u internirstvo.

Svi su sprovođeni u logor Nađmeđer. Na Jezerima je bilo škola koje su radile, ali zbog pomanjkanja stručnih učitelja, nastavu su izvodili, obično, đaci srednjih škola ili oni koji su imali neke druge profesije. Nema podataka koliko je učitelja bilo internirano sa jezerskog područja, ali se zna da ih je bilo više nego što je ostalo da radi.
Narodu ovog kraja najteže je pala naredba Generalnog guvernera, izdata 1916. godine, o obaveznoj upotrebi latinice, umjesto ćirilice u školama.
Donijet je nastavni plan i program, koji su prosvjetni radnici odbijali, pa je kao posljedica bilo otpuštanje i slanje u logore. Programom je eliminisana ćirilica, nacinalna istorija, epske narodne pjesme i sve ostalo što bi moglo jačati nacionalnu svijest naroda. Program je bio prilagođen programu hrvatskih osnovnih škola.
Pri nekim školama osnovane su školske kuhinje, koje su imale poseban značaj za učenike koji su gladovali u porodicama. Svakako da je to bio potez koji je uticao na pohađanje značajnog broja siromašnih učenika. No, rad škola u ovim krajevima ometale su komite, naoružani odmetnici koji su gerilskim načinom borbe nanosili velike gubitke okupacionim snagama i njihovim saradnicima. Oni su činili sve da odvrate narod od slanja djece u škole. Zbog lojalnosti austro-ugarskoj vlasti od njihove ruke su stradali i pojedini učitelji, kao na pr. Lazar Dimić.
Stanje je bilo veoma dramatično, pogotovo kada je narod počeo masovno da obolijeva od tifusa. Tako je protekao period rada škola u vremenu okupacije.