Jezerske škole između dva svjetska rata II
Osjetila se potreba za otvaranjem osnovnih škola i opismenjavanjem stanovništva. Ubrzo se otvaraju prve osnovne škole u Žabljaku, Vrelima, Tepcima, koje nastavljaju rad, a čiji su temelji udareni u sedmoj deceniji 19. vijeka. Poslije toga počinje se sa otvaranjem škola u Maloj Crnoj Gori, Podgori, Virku i Novakovićima.
Sve više učenika završava osnovno obrazovanje, pa je bilo potrebno u postojećem siromaštvu i nemaštini otvarati škole i obezbijediti učitelja. Sredstva su se teško obezbjeđivala preko poreza i školarine, jer je narod živio u velikom siromaštvu. Učenici su se uključivali u nastavu, u najvećem dijelu i uz teškoće što su morali iz pojedinih sela putovati veoma dugo po zimi i vjetrometinama Durmitora.
Odlukom nadležnih organa, prosvjetnih organa i mjesnih vlasti, na području Jezera formiraju se školske opštine, koje su se najčešće poklapale sa područjem određene škole sa kojeg su dolazila djeca. Osnovane su sa ciljem što boljeg prikupljanja sredstava i ostalih dažbina za rad škole. U to vrijeme, u međuratnom periodu, država je prenijela sve obaveze oko škole na opštinu. Opština se obavezivala da će obezbjeđivati sredstva koja su predviđena, ali je u praksi to bilo teško ostvariti. To se najbolje vidi iz izvještaja školskih nadzornika, koji pri vršenim obilascima ukazuju na problem pomanjkanja sredstava, kao i neodgovornosti pri ubiranju školarine i poreza, a uz to i neaktivnost nekih školskih odbora na njihovom prikupljanju. Često se sugeriše da se izmijeni način finansiranja škola.
Tako je ostalo sve do pod kraj perioda između dva rata, kada država preuzima obaveze finansiranja škola.