Kojim putem do njenog srca
Putevi pravi, krivi, oni kroz šumu, livadu, trnoviti, neizvjesni, uzbudljivi, posuti cvijećem, ljubavlju...
A šta je to ljubav? Na to pitanje postoji sto i jedan odgovor, a samo jedan vodi do prave ljubavi. Moje srce i dušu, već duže vrijeme zaokupila je jedna slatka djevojčica. Oh, kako je samo lijepa! Ima li iko da mi pomogne da doprem njenog srca? Ne treba mi pomoć iz matematike, istorije, biologije, samo mi treba neko ko će mi pomoći da joj priđem. Moram to učiniti. A, šta ću joj reći? Šta ako se zbunim u njenom prisustvu, ili nešto pogrešno kažem. Ne, to bi tek bila prava katastrofa.
Odustajem danas, sjutra ću ponovo pokušati. Večeras ću naći neku ljubavnu pjesmu i naučiću je samo zbog nje. Kupiću joj plišano srce i krišom ga staviti u njenu torbu. Sačekaću je ispred škole i ispratiti do kuće.
Duga noć, ne mogu da spavam. Zašto mi ovako lupa srce? Osjećam bol u grudima, otežano dišem. Sjutradan, u školu sam stigao prvi i sa prozora posmatrao kako ona dolazi. U svom tom zanosu nijesam ni primijetio kada je ona stigla, stala iza mene i tiho mi rekla: ,, Ćao“.
Iznenada, okrenuh se prema njoj i istog trenutka zaboravih i pjesmu i plišano srce, i gdje se nalazim i ko sam.
Zanijemio sam, pocrvenio, a ona se osmjehnu i reče:,, Počeo je čas, zakasnićemo“.
Strahinja Vojinović, VIII-4