Legenda o vojvodi Momčilu i krilatom konju Jabučilu
Najbolji među njima je bio jedan krilati pastuv koji se miješao sa običnim konjima i pasao kobile. Ali, čim bi neka kobila ostala suždrebna, konj bi je udarao kopitama sa strane, kako bi se izjalovila i ne bi rodila krilatog konja.
Saznade za to vojvoda Momčilo, te se sakrije kraj Crnog jezera i sačeka da se krilati konj pojavi na obali. Kad ovaj izroni iz jezera, poleće na jednu kobilu i opase je. U tom trenutku iskoči sa svojim ljudima vojvoda Momčilo i poče udarati u bubnjeve i talambase. Krilati konj ne imade kud, vrati se u jezero i ne izvrši ono što je naumio. Tako kobila vojvode Momčila oždrijebi krilato ždrebe. Jedni su govorili da mu je bilo ime Ždralin, drugi Krilaš, a treći Jabučilo.
Dok je vojvoda Momčilo jahao konja Jabučila, niko mu ništa nije mogao nauditi, niti ga je njegova sablja mogla sustići. O velikom junaku, lijepoj ženi Vidosavi i njegovom čudesnom konju raščulo se svuda po svijetu. Tako dođe glas i do kralja Vukašina koji je tada ,, sjedio“ u Skadru.
On smisli kako da dođe do bogatstva vojvode Momčila tako što tajnim pismom i lažnim obećanjima nagovori Vidosavu na izdaju. Ona zalijepi voskom i spali krila konju Jabučilu, otvori kapije kralju Vukašinu i tako predade grad i izdade svoga muža. Kad kralj Vukašin uđe u grad, najprije ubije vojvodu Momčila, a onda se okrene prema Vidosavi i reče joj:,, Kad si izdala ovakvog junaka kao što je bio vojvoda Momčilo, onda kako mene nećeš izdati!“- zamahnu sabljom i odsječe joj glavu.
Onda se kralj Vukašin oženi lijepom Jevrosimom, sestrom vojvode Momčila, koja mu rodi sina Kraljevića Marka.
