Oblak
Nadlijeće oblak sivi
vjetar ga hladan nosi
sakrio sunce na njivi
i u mojoj kosi.
Dođe odnekud s puta
i kruži nad mojom glavom
i gle, po nebu pluta,
sa svojim sivim velom
sakrio svjetlost i nebo plavo.
Donese nam sumorne i kišne dane
rado bih rekao njemu – Ajde zdravo,
otputuj malo da sunce grane.
Mirko Žugić, VIII - 4
