Priče iz davnina - Kantica

Živio je moj ujak Periša na selu veoma skromno, bolje redi, siromašno.

 Od čitavog imetka imao je jednu kravu koja je bila slabo mliječna, i mačka. Ženio se dva-tri puta, ali su mu žene umirale. Ipak, bio je pravi veseljak i uvijek rado viđen u svakom društvu. Riješi Periša da proda svoju kravu, a da kupi drugu, bolju. Ode na pazar i počne zagledati. Poznavao je sve prisutne na pazaru, kakvog su imovnog stanja i jesu li ljudi od riječi. Uputi se kod jednog siromaška kojeg je, takođe, nužda natjerala da proda kravu. Ispita njega Periša, koliko daje, je li mirna, koliko je stara, pa se uputi dalje da još obiđe pazar. Stiže, tako, i do komšije koji je volio da se hvali i preuveličava. Kad ga Periša upita za kvalitete njegove krave, ovaj poče da je nema rasnije, bolje i mirnije na cijelom pazaru. Periša ga prekinu: ,,Boga ti, a koliko daje varenike?“ ,,Daje preko petnaest litara dnevno“- hitro uzvrati komšija. Periša se nasmija i u prisustvu velikog broja ljudi, reče: ,,E, nemam ja toliko veliku kantu za toliku vareniku.“ Nakon njegovih riječi nasta smijeh i šala, a Periša ode kod onog siromaha i kupi kravu.

Boro Pejović, nastavnik istorije