Računar i dijete
Računari mogu biti veoma korisni, ali se kao i sve druge stvari koje imaju svojih dobrih (a posto sve što je dobro ima i lošu stranu) strana mogu zloupotrebiti. Moramo priznati da oni uprkos tome postaju značajna alatka u razvoju i edukaciji dece. Cio Internet prepun je različitih besplatnih programa, muzike, ali i korisnih stvari poput enciklopedija, namjenskih sajtova iz svijeta nauke, internet časopisa, zabavnika, dječijih obrazovnih sajtova iz cijelog sveta, portala za mlade...
Verujemo da mnogi od nas u svojoj biblioteci ima bar neku knjigu koja u sebi sadrži naziv enciklopedija, a internet ih je pun poput Wikipedie i mnogo drugih.
Stoga veoma je važno okupljanja djece u novim projektima, idejama, web radionicama ili pak sa druge strane samostalno lutanje internetom u potrazi za sajtovima koji pružaju isključivo edukaciju.
No, postoji i druga strana. Nedovoljno korišćenja računara u obrazovnim programima u osnovnim školama, skup internet, provajderi dosta naplaćuju, pogotovo na dial-up vezama koje su užasno spore i nepredvidljive, zatim mnoga djeca žive u porodicama sa malim primanjima, imaju tek toliko novca da prežive, te strah od nečeg novog što daju nove informatičke tehnologije, kao i mogućnost da dijete samostalno luta internetom u potrazi za sajtovima koji isključivo pružaju zabavu i korišćenje ljudskih slabosti. Sve navedeno ide na ruku onima koji upozoravaju da računar „bacimo u kontejner” jer je bez njega bezbjednije i jednostavnije i da djeca treba da se igraju, da se druže napolju a ne da „gube vid i krive kičmu” ispred monitora, da uživaju u prirodi, trčeći livadama i preskačući potoke, tj da žive onako kako su nam djedovi i pradjedovi „lijepo” živjeli.
Zaista i jeste lijepo živjetiu skladu sa prirodom i bezazleno uživati u njenim čarima, međutim, polako sa godinama kako već to prirodno ide dolazimo do pitanja, šta posle kad odrastemo?
Tim