Metode i oblici rada u nastavi
1. Suština nastavnih oblika i metoda rada
Nastavna metoda je postupanje nastavnika i učenika u toku nastave, prilikom savladavanja određenog gradiva i razvijanja odgovarajućih sposobnosti vaspitanika. Svi načini učestvovanja nastavnika i učenika u radu predstavljaju elemente nastavne metode koji se, zavisno od stanovišta procjenjvanja mogu različito komponovati. Zbog razlike u polaznom stanovištu, kao i zbog različitog akcentovanja pojedinih elemenata pri istom stanovištu, postoje različite definicije nastavne metode. Za aktivnost učenika u radu bitno je da se shvati da nastavna metoda obuhvati način (“kako se postupa”), oblik (“u kom se vidu javlja postupanje”) i sredstvo (“kojim se ostvaruje postupanje”). Zanemarivanje bilo kojeg od ovih elemenata nastavne metode smanjuju intenzitet aktivnosti učenika u radu.
• Nastavna metoda je zavisna od pedagoškog sadržaja koji obrađujemo prema planu i programu rada. Ona se zbog toga bira, pored ostalog i prema prirodi gradiva koje obrađujemo. Od pravilnog izbora metoda prema planiranom gradivu zavisi djelotvornost znanja, umenja i navika neophodnih za život i rad vaspitanika.
• Odnos metode nastavnika i učenika je promjenljiv i elastićan. Metoda ne određuje već samo usklađuje odnose i obaveze nastavnika i učenika u procesu nastave. Metoda nije za to da nastavnici i učenici misle na njene metodičko-didaktičke finese i da im nepotrebno odvlači pažnju, umanjujući njihovu aktivnost, već da im omogući lako, pravilno i trajno usvajanje znanja, umeća i navika uporedo sa razvijanjem odgovarajućih sposobnosti. Prema tome, u praksi ne treba , da preovlađuju šabloni po kojima se odvija rad u okviru nastavnih metoda. Šablon obezbeđuje utvrđeno postupanje u radu, ali to ne znači da učenicima omogućuje svestranu aktivnost.
2. Izbor i primjena nastavnih metoda
Pravilan izbor i primjena metode rada je uslov za svestranu aktivnost učenika u radu. Prema mišljenju teoretičara, sadržaj je osnovni faktor za izbor i primjenu metode rada. Ovom pravilnom zahtjevu treba dodati didaktički cilj, određen osnovnim zadacima u okviru planiranog gradiva, uslove za rad i psihofizicki uzrast, kao dopunske faktore za pravilan izbor i primjenu nastavne metode. Prema tome, nastavna metoda treba da bude prema prirodi gradiva, modifikovana prema postavljenom didaktičkom cilju u skladu sa osnovnim zadacima nastavnog predmeta, prilagođena uslovima za rad i postavljenja prema uzrastu vaspitanika.
3. Vrste metoda i oblika rada
Sve metode i oblici rada u nastavi mogu se svrstati u tri grupe:
- verbalno – tekstualne,
- demostrativno – ilustrativne i
- laboratorijsko – eksperimentalne.
Svaka od navedenih grupa obuhvata odgovarajuće metode i oblike rada.
• Verbalno – tekstualne metode, dalje se dijeli na podgrupu usmene riječi (monolog, dijalog) i podgrupu pisane riječi (rad na tekstu i tekst kao ilustracija).
- Monolog – je usmeno izlaganje, koje se može obaviti i u vidu predavanja, pričanja, opisivanja i objašnjenja. Predavanje i pričanje su osnovni oblici, a opisivanje i objašnjavanje su dopunski oblici u radu.
- Dijalog – je međusobni usmeni razgovor nastavnika i učenika . osnovni uslovi za dijalog su određeno predznanje, određeno vrijeme i odgovarajuće iskustvo nastavnika. Vrijednost dijaloga zavisi i od postavljanja pitanja. Pitanja treba postaviti čitavom razredu, a ne pojedincu. Posle upućenog pitanja treba napraviti malu pauzu da svi učenici mislenim aktom povežu činjenicu i formulišu potpun odgovor.
- Rad na tekstu – je obrada novog nastavnog gradiva iz udžbenika ili priručnika za određen uzrast, metodski postupak pri radu na tekstu usmjeren je na savladavanje osnovnog sadržaja i na upustva kako učiti iz udžbenika i priručnika.
- Tekst kao ilustracija – znači dopunu sadržaja interesantnim podacima iz naučno – popularne literature. Tekst kao ilustracija znači osvježiti interesovanja i pažnje koja intenzivira aktivnost učenika u radu.
• Demonstrativno – ilustrativna metoda
Osnovna odlika ove metode je očigledno pokazivanje predmeta, pojava i stanja. Osnovni uslovi za primjenu ove metode su posmatranje kao psihološka osnova i zahtjevi za pokazivanje kao metodička osnova. Racionalno određivanje odnosa izmedju opisivanja, objasnjavanja i pokazivanja je prvi zahtjev solidne spreme nastavnika za demonstriranje i ilustrovanje.
• Laboratorijsko – eksperimentalna metoda
Za laboratorijsku metodu bitan je neposredan kontakt sa materijom. Način, oblik i sredstva ove metode omogućavaju racionalno i efikasno proučavanje fizičkih, hemijskih, bioloških i drugih promjena i svojstava predmeta, pojava i stanja objektivnog svijeta. U laboratorijskom radu “učenici samostalno izazivaju pojave, svestrano posmatraju njihov tok i iz svojih posmatranja izvode zakone ili određuju fizička stanja”. Didaktička suština laboratorijsko – eksperimentalne metode je u jedinstvu laboratorijskih radova i učeničkih eksperimenata. Polazeći sa tog stanovišta ova metoda se može podijeliti na tri varijante:
- frontalnu,
- grupnu i
- individualnu i
na dva metodska oblika:
- istovrsni rad i
- raznovrsni rad i
na dva postupanja:
- jednofazni postupak i
- višefazni postupak.
- Frontalna varijanta rada – je istovremeni rad svih učenika uporedo sa nastavnikovim pokazivanjem laboratorijskih operacija i ogleda. Rad u frontalnoj varijanti laboratorijske metode izvodi se po sistemu koji nameće nastavnik prema svojoj metodskoj koncepciji. Uvodi učenike u određen radni postupak ili im istovremeno nameće šablon koji omogućava ispoljavanje stvaralačkih aktivnosti.
- Grupna varijanta rada – je kada se odjeljenje dijeli na manje jedinice za organizaciju nastave laboratorijskom metodom. Vrijednost grupnog rada zavisi od uslova primjene, od formiranja grupa i od organizacije rada. Prema našem mišljenju , najbolje je formiranje grupa prema spontanom ispoljavanju učenika, koje nastavnik uzima iz dnevnika registrovanih individualnih pojava, otkriva intuicijom svoje psihološke rutine i pribavlja specijalnim sociometrijskim ispitivanjem. Broj učenika u grupi i broj grupa u odjeljenju treba takođe riješiti pri formiranju grupa. Predlažemo da odjeljenje ima najviđe 3-5 grupa sa 4-6 učenika. Veliki broj malih grupa otežava organizaciju grupnog rada.
- Individualna varijanta rada – je jedan vid samostalne djelatnosti pojedinaca u odjeljenju . Vrijednost ove varijante zavisi od uslova primjene i od organizacije rada . Pomoc nastavnika svodi se na najmanju mjeru u toku rada. Treba nastojati da se učenici sto više osamostale i da pitaju samo u izuzetnim slučajevima.
• Kombinovana primjena nastavnih metoda
Kombinaciju nastavnih metoda savremena didaktika ističe kao uslov i “ ostvarenje pedagoškog procesa ”. Za tu svrhu treba povesti računa o suštini kombinacije, o osnovama kombinacije i vrstama kombinacije.
- Suština kombinacije – metoda izražena u pravilnom korišćenju i shvatanju odnosa varijanata i oblika rada određenih metoda. Kombinaciju metoda treba izvesti prema njihovom funkcionalnom jedinstvu na konkretnom sadržaju nastave.
- Osnovu kombinacije – metoda čine elementi koji ih karakterišu i sklad tih odlika sa prirodom gradiva koje obrađujemo. Metodu verbalno - tekstualno karakteriše izgovorena ili napisana riječ, metodu demonstrativno – ilustrativnu uzor, a metodu laboratorijsko-eksperimentalnu samostalan rad. Prema tome, kombinaciju pomenutih metoda treba izvesti na principu jedinstva: riječ, uzora i samostalnog rada.
- Vrste kombinacija – metode mogu biti : naizmjenična, uporedna i racionalna. Racionalna kombinacija metoda upravlja se prema osnovnim odlikama, prema prirodi i gradiva, uzrastu učenika i koncepciji nastavnog postupka.
Literatura:
Dr. Tihomir Prodanović, Dr. Radisav ničković, Didaktika
Dr. Nikola Filipović, Didaktika I, II dio
Dr. Đorđe Lekić, Eksperimentalna didaktika.