LITERARNI RADOVI UČENIKA

LITERARNI RADOVI

 

 

 

OGNJIŠTE ZNANJA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Naša škola,ognjište znanja

je put učenja i putovanja,

putovanja kroz knjige,

zbog njih se stvaraju

učeničke brige.

 

Škola nas svemu uči,

možda nas pomalo muči,

ali ako se potrudiš,

sam sebe ćeš da nagradiš.

 

Za znanje se vrijedi boriti,

jer ipak ćeš nešto stvoriti.

Jer takva je naša škola,ognjište znanja,

put učenja i naših putovanja.

Jovan Radnić,VIII-a

 

 

 

 ĐAČKA ŠAPUTANJA

Kada svakog jutra dođem u školu,                                                                                         
klupe nove čekaju me u holu.

Svakog jutra osmjehne mi se simpatija nova,                                                                      
Pomislim da je iz mojih snova.

Izađem iz kola,kad gle škola!
 Ona kaže hajde da učimo,a ne da se mučimo.
Hajde da naučimo neko slovo i još nešto novo.

 

 

Bjanka Đokić i Emin Bećović,V-b
 

ISPRIČALA MI JE STARA MASLINA

        

Kao svake godine i ove godine moje sestre i ja posjetile smo Staru maslinu. Pošto znamo da je najstarije stablo u našem mjestu i da ima dosta toga da nam ispriča, počele smo razgovor sa njom.
Maslina: ,,Dječice mala, ja sam starica koja priče plete. Na ovom mjestu - Mirovici stojim i vjekove brojim. Dopuštam vam veselje i igre pod mojim stablom. Pod mojom napaćenom krošnjom svake godine održava se dječiji festival ,,Susreti pod Starom maslinom“. Berite cvijeće, igrajte i pružite svoje nestašne ruke, uhvatite se u kolo, nestašni vragolančići! Od mojih grančica ispletite vijenac i bacite ga u more da ga golubovi odnesu na drugi kraj’’.
       ,,Draga naša bako, stara si već dugo vjekova, ali se od tebe još ulja čeka. Zanjiši svoje grane i prihvati u topli skut svoje mališane. Grane su ti vrlo jake i one su naše najljepše bajke. Danas si za svoj rođendan obukla čipkastu zelenu haljinu, a umjesto slatkiša poslužila si nas zelenim uljem i maslinama. Nadamo se da ćeš nastaviti ovako još dugo vjekova. Ljudi kažu da je Mirovica dobila naziv zato što su se pod tvojim starim stablom mirili mnogi ljudi, a mir je jedna ljepota što spaja ljude. Kažu da od tvog stabla koje se nalazi ovdje na Mirovici nema većeg. Da li je to tačno”?
       Maslina: ,,Da, sve je to tačno. Znate šta draga djeco, stablo liči na vas. Dok vi uživate u igri i raznim vragolijama stablo raste i ako vi to ne primjećujete. Možda bi ono poželjelo da se poigra sa vama i zagrli nekog od vas. Zato nemojte nikad uništavati ni sjeći nijedno drvo, jer je dio vaše sreće! I reći ću vam još nešto. Maslina je prva među drvećem,  zato što nam ona daje plod za jelo, ulje, lijek i drvo za građu i ogrijev’’.
      Moja Stara maslina je simbol mira, pobjede, pravednosti i čistoće.
      Vrijeme je brzo prošlo. Odvojile smo se od starog stabla sa lijepim utiscima i osmjehom na licu zbog ovog razgovora.
          

 Ivana Pepđonović,V-a

 

                                                                                                
                                                                                      

 

JESEN

Jesen dođe, lasta pođe,
A zvižduk vjetra brzo dođe,
Selo mokro s muzikom kiše i 
Oblak taman s puno grmljavine.

Hrast se žuti zlatnom bojom,
A jesen svuda hladi i grožđe 
Bijelo i crno počinje rasti.

Djeca se ne igraju jer napolje
Kiša pljušti i ne prestaje, 
Sunce zalazi i svako spava.

Ajdin Kalamperović,V-c
 

 

                               

 

LJUBAVNE PORUKE


Svako nekog simpatiše
i gleda ga često
možda mu nekad nešto napiše
al’ nije sve na svoje mjesto.

Leptirići se kreću u stomaku
kad ga vidi ona mala
odmah poželi da ga poljubi na brzaka.
I to je njena sreća prava.

Ponekad poželi da mu nešto šapne
al’ nije to tako lako,
a i poželi da ga takne,
al’ to ne razumije svako.


Ljubavi svugdje ima.

U dječijim srcima popuni prazninu riječju ljubav.

 

Amina Duraković,V-c
 

   M A S L I NJ A C I   M I R O M   D I Š U


      Za mene ljudi kažu da sam sveta biljka, ali ja nijesam ni svetica, niti kraljica. Želim da budem samo ono što jesam – MASLINA. Vijekovi su ostavljali tragove na meni, ali ja sam i dalje bila majka svima onima koji su to tražili od mene. Hranila sam ih svojim plodovima, bila im hranitelj i zaštitnik.
       Uspomena imam dosta i čuvam ih u svom srcu. Kada se djeca igraju ispod moje krošnje ja im lagano šapućem i svojim listovima govorim o svojim doživljajima i uspomenama. Govorim im o svemu:ljubavi, sreći, radostima ljudskim, o svemu lijepom, samo, ne o tugi. Djeca će o mojim doživljajima pričati svojoj djeci, a ja ću ih gledati kako se igraju i rastu .
       Zaiskri ponekad u meni neka sreća, sreća kad shvatim da nijesam sama i zaboravljena. Ono što me veže za ljude jesu uspomene – stare ali dragocjene. Ponosna sam kad se u mojoj blizini djeca igraju, maštaju o budućnosti, ali i svađaju. Štitim i ublažavam tugu onih koji se rastaju. Praštam svima koji me slučajno zgaze, udare, otkinu granu ljuljajući se, ali neću im oprostiti ako me zaborave...

       Posjećivali su me kraljevi i ratnici bogati i siromašni,zdravi i bolesni. Nijesam svetica a ni kraljica ja sam majka svih maslina , svima mogu biti majka, sestra i drugarica. I dok maslinjaci mirom dišu ja sanjam o ljudskoj sreći i vrlinama koje krase sve dobre ljude. A vi, djeco, dođite svake godine da čujete neku moju novu priču i dočekaću vas u moj hiljadugodišnji zagrljaj.“

 

 

Jovan Radnić,VIII-a
 

                                                                                    

 MOJE SELO

U podnožju Rumije
Leži malo selo
Svako zna i umije
Da ga opiše cijelo.

Moje selo jest malo
Ali ima ljepota
Tu je puno ljudi stalo
Naravno tu postoji dobrota.

Kuća,kamen,žbun
Sve to čini moje selo
Baš kao lanac pun
Evo ja ga opisah cijelo.

 

 

Amina Duraković ,V-c
  

 

PROLJEĆE

 

 

 

 

 

Proljeće je stiglo,
svi mu se vesele,
ljudi i djeca,
a i ptice bijele.

Cvijeće raste,
priroda se budi,
sve je divno,
a najviše lijepe laste.

Proljeće je najljepše godišnje doba,
to svi znaju,
svi se dobro osjećaju,
sve je kao ukrašena soba.

 

Ilda Duraković , V-c

Amina Duraković, V-c
 

          

 

   RAZMIŠLJANJA JEDNOG POLUMATURANTA

       

       Često se zapitam zašto vrijeme tako brzo prolazi? Kao da sam juče krenula u prvi razred, a danas sam već korak do kraja završetka osnovne škole. I... šta dalje?
       Učenici završnih razreda svih škola se nalaze u velikoj dilemi koja se tiče njihovog izbora srednjih škola i zanimanja.
       Nalazimo se na raskršću života, a ispred nas stoje različiti putevi koji nas vode u novi život. Moramo se potruditi da izbjegnemo greške koje se mogu napraviti prilikom izbora srednje škole. Nedovoljna i loša informisanost je jedan od razloga koji nas može usmjeriti na pogrešan izbor i biti razlog za pogrešnu odluku.
       Mislim da nas učenike treba da vodi naše srce i da upišemo neku od srednjih škola koje se nama sviđaju, mada smatram da i porodica treba da učestvuje u našem izboru, ali ne da nas usmjerava, nego da nam da svu podršku. Razgovor sa roditeljima bi trebao da bude dobar način da nam oni prenesu svoja iskustva i olakšaju nam odluku. Znamo da roditelji svom djetetu žele sve najbolje, ali se ponekad zanesu i nameću svoje JA, a to njihovo JA može da nas samo gurne na marginu života i da izgubimo svoju ličnost i samouvjerenost.
       Smatram da na izbor zanimanja mogu uticati želje i stavovi roditelja, drugovi, vršnjaci, naša sposobnost, karakter ličnosti, interesovanja, naša motivisanost... Da li ćemo izabrati pravo zanimanje pokazaće vrijeme. Nadam se da niko od mojih drugova neće napraviti grešku i da će samostalno i odgovorno odabrati zanimanje koje mu po svemu odgovara i kojim bi želio da se u budućnosti sa zadovoljstvom bavi.

 

 

                                                                                                                                                                                                    Medina Šabović,IX-c
 

 ŠAPAT STARE MASLINE


       Jednog lijepog sunčanog dana otišla sam pod gordu kraljicu Bara koja caruje maslinijadom.
U jesen njene krupne mindjuše padaju. One su raznih boja i od njih se pravi kvalitetno ulje. Oko nje prodje lagani povjetarac. Pomogao je maslini da mi došapne: „Kada bih imala usta svašta bih imala da ispričam o ovih provedenih 2000 godina”. Bez razmišljanja znadoh da je to istina.
       Ta je starica bila spaljena, a još ima krupne, sočne, raznobojne minđuše kao i prstenove koji se zlate.
       Svakome je jasno zašto turisti posjećuju ovaj barski spomenik koji je savladao sve preprijeke na putu.
        I svako treba da se divi ovom biću koje će, nadam se proživjeti još mnogo, mnogo godina.

 

 

                                                                                                                                                                                                         Indira Količić,V-b
 

 

 VESELA JESEN 

Stigla nam je zlatasta jesen,
vjetar zviždi na okolnim brdima,
oblaci su prekrili nebo.

Vjetar zviždanjem najavljuje zimu,
lišće pada sa grana,
osjeća se hladnoća u vazduhu.

Ptice stvaraju tužnu muziku,
šapuću o ljetu,
nedostaje sjaj zvijezda.

Na tren je nestao još jedan jesenji dan.
Na vidiku hladna zima,
nedostaje zračak sunca u sutonu.

  

Aleksandra Vukčević,V-b
 

 


-