Podgorici s osmijehom
Brdo Gorica
Da nije ovoga brda, ko zna kako bi se zvao naš grad koji je nikao u njegovom podnožju. Izdiže se gorica iznad grada. Uz njega su staze za pješake. Obraslo je borovima. Ijelama. Kad vas odvedu tamo prvikoraci, miris toga zelenila cist pluća .Hladovna rashladjuje. Uvijek se sretne neko poznat. Dok se penjete, neki izletnici idu u istom pravcu, a nek se spustaju. A...svi su veseli.
Na samom vrhu ceka vas jedan spomenik. To je spomenik istorije. Vezan je za drugi svjetski rat. Uvijek tamo stoji po jedan vijenac. Novi .I cvjece. Okuplja ljude svakog trinaestog jula, i tada se prica lekcija iz istorije. Istinita. I jako važna.
Kankaraš Boško
Duklja
Blizu Podgorice su ostaci starog grada. Iz rimskog vremena.To je Duklja. Na prostoru kod ušća Zete u Moraču postojao je nekad taj grad u svom sjaju. Danas, u zelenilu trave vire ostaci toga grada: veliki kameni, bijeli blokovi, oštećeni u zemljotresu ostali su na površini. Stoje tako od jedne davno minule epohe kao začetnik našeg grada. Dolje u utrobi zemlje je potonuli grad. Miruje i ćuti.Tone sve više. Gore, na zemlji vlada mir.Tišinu razbija cvrkut ptica, šum rijeke ili dolazak posjetilaca. Čudan mir, zagonetan… U njemu mozda caruju duše nekadašnjih stanovnika Duklje.
Raičević Vanja VIII-3
Reportaža
Približavajući se ušću Ribnice u Moraču ulazio sam u pejzaž koji odvaja: tišinu i mir od gradske buke. Mirna, spora i tiha Ribnica kretala se ka svom cilju. Išla je u zagrljaj Morače. Prije ušća ona je još tiše putovala. Tu se oglašavala brza i jaka Morača. Izgledalo je kao da malo i bespomoćno dijete prelazi u odraslu i jaku osobu. Ribnica se gubila u jakoj i predivnoj Morači, a na obalama odmarale se stare zidine. Stare zidine obrasle bršljanom, vrijeme ih je uništilo. Tišina... čuje se samo oglašavanje Morače.
Nemanjića grad je bio u ruševinama. Te zidine kao da su se odjednom pojavile. Vjerovatno ih nijesam primijetio od prirodnih ljepota. Ove zidine se već dugo ovdje nalaze. Ruševine sive, mirne, povrijeđene, ponižene od vremena pokazivale su život iz to doba. Možda je taj kamen izvađen upravo iz Morače. Samo je tišina vladala. Možda zato jer je mislila da ćemo čuti neku priču iz davnina. A možda, da mogu bi je ispričali kamen, jablan i kule.
Ovo je zaista prelijepo istorijsko mjesto i svi bi ga trebali posjetiti.
Tošić Petar VIII-2a
Pozdrav za praznik
Danas je 19. decembar. Zimski je dan, a sunčano je jutro. Toplo jutro. Ovo je dar prirode mome gradu za Dan oslobođenja 19. decembar. Šetam gradom-mojom Podgoricom, našom Podgoricom. Osjećam da južni vjetar donosi pitome morske pozdrave. Vidim kroz prazračno plavetnilo planine. Kroz njih hitaju rijeke:Morača, Zeta i Ribnica. Žele da se ovdje sastanu-u Podgorici. Donose svježinu tih planina kao čestitke gradu za Dan oslobođenja.Uvijek su to radile. U prošlosti su hrabrile Podgoricuz kad su u njoj bili nezvani gosti: Turci sa drugog kraja svijeta, Austrijanci kao osvajači ,Njemci i Italijani.... Ostaviše nam oni uske sokake,grube kaldrme i pustoš. I konačno, 19. decembra 1944. Podgorica je oslobođena. Ona je svojim bićem uživala u slobodi, bila u ravnici i na planini, na jezeru i rijekama koje se ponose svojim mostovima. Čestitam ti praznik, grade moj! U ime svojih drugara i vršnjaka pozdravljam sve naše Podgoričane i veliki, široki pozdrav šaljem gradonačelniku naše Podgorice.
Milena Dragićević
VIII-2a
Sahat kula
Jedino u Staroj varoši može da se osjeti duh stare Podgorice.
Tu su niske kuće napravljene od kamena. Gotovo svaka je okružena ogradama. A unutra su u ređene avlije. Ulice su uske. Krivudaju kroz drvenu varoš. Iz modernog dijela grada ka Staroj varoši kao neki svjetionik uzdiže
se Sahat kula. Ona je visoka, uska… Pravi kameni pravougaonik pri čijem vrhu je veliki sat. Ne znam od kada taj sat odbrojoava sekunde, minute. I sate. Ne znam tačno ni od kad sahat kula odbrojava godine. I vijekove. Ali znam: ona tu stoji uvijek privlačna.
Perunović Nina VIII2
Dvorac kralja Nikole
Omanje uzvisenje ograđeno je renesansnom ogradom: željeznom, tamne, zlatne boje. Velika kapija je sa zapadne strane.Na toj kapiji su inicijali-N I . To su inicijali crnogorskog kralja Nikole.
Staza od kapije void ka dvorcu. Veliki platani, čempresi I borovi pružaju grane jedni drugima kao zaljubljeni parovi. Svojim krošnjama oni štite velike vajarske figure, kamene staklastoga sjaja.
Dvorac je lijep. Napravljen je u stilu svjetskih dvoraca. Onje prica o jednom vremenu. Česte su u njemu izlozbe čuvenih slikara. Ja ih posjećujem.
Nekad je ovaj dvorac okupljao drzavnike, a danas okuplja umjetnike I sve one ljude koji vole umjetnost.
Nikolić Vladimir VIII-3
Dan oslobođenja
Jedne daleke zime,
u decembru,
velike borbe su bile.
Crnogorci sa Gorice
povikaše:
-Slobodna si,Podgorice!
18. decembar bio je tada...
i postade
Dan oslobođenja grada.
Miranović Kristina VIII-2
Čestitka
Podgorice, grade moj,
srećan Ti praznik tvoj.
19. decembar slavimo svi:
stari, mladi, djeca...
naši Podgoričani.
NINA, KAĆA, ANJA, DANILO, PEĐA, MARKO, NEMANJA
MATIJA, PETAR, JOVANA, TIJANA, RADE...
PONOSAN BUDI, GRADE!
VIII-1 VIII-2 VIII-3 VIII-4 VIII-5
Sa osmijehom
Šta to djed jutros priča
unucima?
Razgranava rodoslov od prvog pretka
sa osmijesima.
Šta li baka u cvijetnjaku
sama radi?
Samohodne bajke sadi uz osmijeh
unučadi.
Gdje li mirišu kolači
i bureci?
U kuhinji.Majka ih sprema.
I smješka se djeci.
Kome je otac kupio telefon?
Djetetu svom
da mu se uvijek javi uz osmijeh
na njegov zov.
Ko kiti stihove sa osmijehom
za svadbu?
Pjesnik. Pred djecom vjenčava pjesmu,
svoju mladu.
Odakle se radost danas sliva
vazdušnom rijekom?
Od nebeskog oka ka Podgorici
sa dječijim osmijehom.
Nastavnica Mara Vučeljić
19. DECEMBAR
Srce mi kuca,
dan se slavi.
U gradu ljudi:
veliki i mali.
Sa puno ushićenja
pričaju
o Danu oslobođenja.
Srce mi kuca,
Dan se slavi!
Dan oslobođenja
preci naši
su nam dali.
Kusovac Kristina VIII-2a