Istorija Škole

Uvod...Nešto više o našoj školi

 

       

                                                                                                             

Prema kazivanju starijih, a posebno Sava R. Mugoše, škola na Kolovratu je izgrađena 1905. god. Međutim, i prije gradnje ovog objekta, nastava je izvođena u hanu Đoka Milova Mugoše kod koga je često navraćao i kralj Nikola, koji je Đoka nazivao Đoko Mali. Nastavu je izvodio pop Niko Dapčević djed narodnog heroja Peka Dapčevića.
Oko izgradnje školske zgrade za oblast Lješkopolja mještani su se sporili oko lokacije. Mještani Gornje Gorice, Tološa i Vranića su insistirali da se škola gradi na Draču, a mještani donjih sela do Lekića su predlagali da se gradi oko Kolovrata .
Vlasnik hana Đoko Milov Mugoša dao je svoju parcelu bez naknade. Ta lokacija je prihvaćena i gradnja je otpočela. Gradnja je povjerena nekom Dalmatincu koji je imao grupu zidara i majstora a pričalo se da su i mještani pomagali.
Prema kazivanju Joša Mugoše do završetka gradnje ovog objekta, djeca su pohađala školu na Krusima i u Vukovcima.
Dujo Vasov Mugoša se prisjeća da je pohađao školu na kolovratu u periodu od 1917-1921. prisjeća se da su među prvim učiteljima, nakon popa Dapčevića, službovali Jovan Ćetković, Ilija Perović, Boško Raičković, Stojan Đurišić i Krsto Boljević.

Među prvim poslužiteljima u školi je bila Stefa Jovanova Milić.
U dvorištu škole sađen je duvan a vodu za zalivanje đaci su donosili sa Morače. Duvan je gajen za račun škole. Učitelji su izvodili i nastavu veronauke. Paroh je bio pop Jovan Radulović ali on nije predavao u školi.
Petko Milić je pričao da je on kao đak, negdje oko 1923-1925. sadio brestove u školskom dvorištu. Tada su u dvorištu urađene i staze.
U školskom dvorištu je 1922.godine podignut mermerni spomenik Lješkopoljcima palim na Kalinoviku 1914. godine.
Bivši đaci svjedoče da su ženska djeca počela da pohađaju nastavu u periodu od 1917.godine.
Školska zgrada je imala dvije učionice (velju i malu), i kancelariju na sredini. Hodnik je bio uzan i popločan. Prozori na učionicama su bili uski sa kamenim pragovima zaštićeni drvenim škurama. Tavan je bio od dasaka sa oplatom na sastavcima. Na tavan se ulazilo kroz prozor sa zapadne strane. Zgrada je bila prekrivena ćeramidom, a ograđena običnim kamenim zidom sa širokom gvozdenom kapijom prema cesti.
U knjizi Saga o Podgorici interesantan je podatak da je 1938. godine u podgoričkom srezu osim prve i druge osnovne škole bilo još 30 osnovnih škola u kojima je radilo 63 učitelja /učiteljice. Pominje de i škola u Lješkopolju i učitelji Krsto Boljević, Jelena Nikolić, Ilija Perović, Anđa Martinović i Stanica Radović.
U narednim decenijama kao samostalne četvororazredne škole rade škole na Kolovratu, Berima, Krusima, Farmacima i Grbavcima. Školske 1962/63.godine počinje sa radom osmogodišnja škola a četvororazredne škole postaju njena područna odjeljenja. Od tada škola i nosi ime revolucionara i književnika Vlada Milića. Prvi direktor ove škole bio je Jovan Miranović. Rad u ovom objektu odvija se do zemljotresa 1979. godine. Kako je objekat u zemljotresu značajno oštećen, u naredne dvije školske godine nastava se odvija u objektu u Farmacima. U međuvremenu traje izgradnja nove školske zgrade koju finansira američka vlada. Tadašnji direktor škole bio je Drago Durutović, a njega su naslijedili Tiodor Vukčević, Veljko Kovačević, Arsenije Marković,Ljubomir Šuškačević i današnja direktorica Biljana Ćulafić.
Rad u novoj školskoj zgradi otpočinje školske 1982/83. godine i odvija se do danas. Površina ove zgrade iznosi 2409 m2 i sadrži 19 učionica, 4 kabineta, fiskulturna sala, zubna ambulanta, 2 hola, 5 hodnika, biblioteka, zbornica, 3 kancelarije i 16 toaleta. U međuvremenu zbog bolje organizacije nastave došlo je do prenamjene prostorija u školi i prešlo se na kabinetsku nastavu.
Površina školskog dvorišta iznosi 6700 m2 na kome su 2 sportska poligona po 500 m2 .
Osnovna škola „Vlado Milić“ nalazi se u jugozapadnom dijelu Podgorice između rijeka Morače i Sitnice. Ovo je ravničarski i pitom kraj gdje se stanovništvo tradicionalno bavilo zemljoradnjom i stočarastvom. Nakon Drugog svijetskog rata razvoj industrije dovodi do toga da se stanovništvo okreće radu u fabrikama. Blizina grada, međutim, omogućava im da se paralelno bave i pomenutim tradicionalnim djelatnostima. Postojanje osmogodišnje škole značajno je promjenilo obrazovnu strukturu stanovnika ovoga kraja tako da je u poslednjim decenijama ova škola iznjedrila veliki broj visokoškolaca.

  
U zadnjoj deceniji pored osnovne škole u Donjoj Gorici rade vrtić, dom zdravlja, apoteka pošta i mjesna kancelarija. Ovaj kraj je postao izuzetno atraktivan za mnoge stanovnike Podgorice i Crne Gore koji su odlučili da upravo ovdje podignu kuće. U ovom kraju, takođe, živi i značajan broj raseljenih lica iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Upravo iz ovih razloga naselje doživljava demografski bum a to se značajno odrazilo i na povećanje broja učenika u školi.
Tako ove 2009/10 školske godine školu pohađa 821 učenik. Podijeljeni su u 32 odjeljenja i to 24 u matičnoj školi i 8 u tri područna odjeljenja. U razrednoj nastavi imamo 16 odjeljenja, 3 su odjeljenja razredno-predmetne nastave i 13 odjeljenja u predmetnoj nastavi. Stalno je zaposleno 60 radnika i to: profesora, nastavnika, stručnih saradnika, 2 administrativna radnika, domar i 5 pomoćnih radnica. Po novom obrazovnom programu škola je otpočela sa radom 2005/06 školske godine. U međuvremenu uprava škole i nastavno osoblje prolazi stručno pedagoške obuke kako bi uspješno iznijeli zahtijeve reforme.