2. Stvarni kontekst
Stvarni kontekst ili kontekst stvari odnosi se na predmete ili živa bića prisutna u nekoj govornoj situaciji. Oni omogućavaju govorniku da se izrazi kraće jer prisutne predmete ne treba imenovati. Pri korištenju stvarnog konteksta ključna je uloga pokreta kojim pokazujemo određeni predmet. Tako npr. Izvolite! uz odgovarajući pokret može značiti Izvolite čašu vode, ili Izvolite sjesti!, Izvolite ući! Izvolite izaći! Izvolite ostatak novca! ovisno o stvarnom kontekstu, dakle o prisutnom predmetu, koji poruku čini jasnom i nedvosmislenom. I ovdje je potrebno napomenuti da pokreti prate, odražavaju govorno ostvarenje; tako napet pokret izražava naredbu, a blag, zaobljen pokret zamolbu. Pokazujući vrata izražavamo se o ulaženju ili izlaženju, a vrstom pokreta i govornim ostvarenjem o načinu na koji želimo da se to izvede te o svom emotivnom stavu, tj. radi li se o zamolbi, naredbi ili možda prijetnji.