Nivoi značaja omladinskog rada

Efekti i znacaj omladinskih programa na licnom nivou za mladu osobu u okviru organizovanog omladinskog rada

U omladinskom radu je neophodno imati više ciljeva, kako na planu ličnog, tako i na planu socijalnog
razvoja. Većinom, procena naše efikasnosti u ostvarivanju ciljeva leži u odgovorima mladih ljudi. Oni su
dali svoje mišljenje, zaokružujući one veštine koje smatraju da su razvili u programima. Ovo istraživanje
je bila i neka vrsta evaluacije, koju nekada zaboravimo sveukupno da sprovedemo, da bismo dobili
jasniju sliku o tome koliko smo uspešni ili ne, što nam može podstaći motivaciju za dalji rad.
Pored podataka koje smo dobili od mladih ljudi putem fokus grupa, jedan je deo podataka identifikovan i
putem zaokruživanja „check“ liste određenih veština i znanja, koje su mladi stekli učešćem u određenim
programima omladinskog rada.
Vještine koje su mladi u većoj meri identifikovali kod sebe jesu vezane za razvijanje timskog duha, veštine
pisanja predloga projekta, kao i samopoštovanje i lični razvoj, što nam ukazuje da se ovim programima
u prethodnom periodu više posvećivala pažnja. Navedene vještine su u skladu sa razvojem demokratskih
principa u komunikaciji i zajednici, posebno vezane za timski rad i aktivizam mladih. Ali, sa druge
strane, ovim putem smo dobili i pregled vještina koje su manje bile zastupljene kao cilj u razvoju, koje su
mladi ljudi u manjoj ili nikakvoj meri zaokruživali. Te vještine i znanja, ovim putem preporučujemo dase u predstojećem periodu više obuhvate programima, a one su veštine rešavanja sukoba, veštine pisanja
biografije, propratnog i motivacionog pisma i osvešćivanje o korišćenju moći i nasilju.
Takođe, mladima smo ponudili mogućnost i da svojim rečima opišu šta su „dobili“ na ličnom nivou,
učestvovanjem u omladinskim programima:
„Kvalitetno provođenje slobodnog vremena…Proširivanje znanja, sposobnosti, vidika…Sticanje
iskustva u radu sa mladima i sa starijima…Razvoj saradnje…Veštine komuniciranja…Javni
nastup…Putovanja…Druženje, sticanje prijatelja…Poboljšanje odnosa sa vršnjacima…radimo
kao tim…Prenošenje svog iskustva, rada, znanja drugim vršnjacima…Što možemo raditi to
što volimo i znamo...što smo upoznali druge ljude koji rade isto što i mi...Počeo sam da živim
zdravije, ostavio sam cigarete...Imam volju da budem bolji... Ponosna sam na svoja iskustva jer
su vrednija čak i od znanja koje stičemo u školama...Lep je osećaj kada se oko nečega trudiš i
gledaš kako to uspeva...Navikneš se pomagati drugima i biti iskren...imam pozitivnije mišljenje
o sebi i o tome koliko mogu da uradim“
Ako se osvrnemo na odgovore mladih, možemo uočiti da mladi percipiraju značaj omladinskog rada na
ličnom planu kroz razvoj određenih vještina, znanja i stavova, ali ono što je zajedničko svima jeste istaknuti
osećaj samovrjednovanja i samopouzdanja, koji mahom povezuju sa zajedničkom saradnjom, druženjem,
međusobnim povezivanjem i osećajem društvene korisnosti. Možemo zaključiti da ovi navedeni efekti
omladinskog rada na ličnom planu kod mlade osobe jesu posebno značajni za motivaciju u daljem
učešću, kao i eventualnoj profesionalnoj orijentaciji ka humanističkim pomagačkim profesijama. Ovi
nalazi nam govore da je model opisane prakse uspešan u onim segmentima gde se direktno odgovara
na osnovne potrebe mladih za vrednovanjem i pripadanjem, ali i u ostvarivanju cilja socijalnog razvoja
mladih, što je vidljivo u odgovorima mladih koji se tiču razvoja veštine saradnje u timu, odnosno veštine
komunikacije.
Pošto roditelje smatramo veoma važnim proceniteljima efikasnosti našeg rada, u pogledu ličnog razvoja
mladih, pitali smo šta, po njihovom mišljenju, njihovo dete „dobija“ učestvovanjem u omladinskim
programima.
Kao i kod odgovora mladih ljudi, najveću korist roditelji vide u razvoju samopouzdanja i određenih
socijalnih veština, ali naglašavaju i značaj podrške omladinskih radnika/ca u pogledu odnosa poverenja,
gde njihova deca dobijaju mogućnost provođenja vremena na „sigurnom“ mestu koje, pored svega,
pruža mogućnost za razvoj lične odgovornosti i zrelosti koju roditelji posebno vrednuju u svojim
odgovorima.
„...Sticanje samopouzdanja...razvoj lične odgovornosti i organizacionih sposobnosti...
entuzijazam i optimizam-prenose pozitivnu energiju i na nas...druženje, učešće u realizaciji
aktivnosti...mentalno zdravlje...radne navike...na pravom su mestu, sigurno i zdravo mesto...
prilika za razmenu iskustva...imaju u oml radniku osobu od poverenja...dobijaju perspektivu
za budućnost...usmeravaju se ka moralnom / etičkom modelu...dobijaju osećaj zajedništva...
vrednuju lični i tuđi rad...uočavaju, prihvataju i ispravljaju grešku...probleme rešavaju
razgovorom...razvijaju kritički odnos prema stvarnosti...upoznavanje sa različitim kulturama...
prihvatanje različitosti..cene prirodu...zrelost...iskrenost – kažu ono što misle...samosvest
...tolerantnost ...obećano ispune, obavljaju svoje obaveze, tačni su...ja mislim da je najbitnije
da je on zadovoljan i da hoće ponovo to isto da radi... ispunjeno slobodno vreme na kreativne
načine... Bude se želje za aktivnostima i izgradjuju nova i lepa prijateljstva...Ozbiljniji je,
odgovorniji, slobodniji u izražavanju, komunikativniji“


Stručne službe su predstavile svoje viđenje značaja omladinskog rada za mladu osobu, u kojem
preovladava isticanje mogućnosti za kvalitetno provođenje slobodnog vremena: „Osmišljen,
kreativni način provođenja slobodnog vremena...“, zatim mogućnost za razvoj i uvežbavanje
socijalnih veština: „...mogućnost da praktično uvežba uloge u vršnjačkoj grupi, kroz timski rad.
Uči se da preuzme odgovornost i inicijativu, da se snalazi u raznim situacijama...“ , kao i
mogućnost za lični razvoj i razvoj vrednosnog sistema: „Kroz diskusije i razmenu mišljenja
mlada osoba formira stavove. Razvija se unutrašnja motivacija. Isprobava svoje potencijale.
Upoznaju sebe i lakše definišu šta vole, a šta ne. Grade samopouzdanje. Razvija svoju tolerantnost
i poštovanje različitosti. Podstiču autonomnost, individualnost i kreativnost“, kao i „Podsticanje
razvoja nedogmatskog mišljenja, koje će omogućiti pojedincu da samostalno donosi odluke i da
se distancira od svake vrste manipulacije.“
Poseban značaj, predstavnici stručnih službi vide u mogućnosti razvoja životnih vještina:
„Neformalnu edukaciju i programe za mlade doživljavam kao školu za život i oni u sebi često
imaju više izraženu dimenziju vaspitanja nego obrazovanja.“
Takođe, nekolicina njih naglašava značaj u vidu mogućnosti profesionalne orijentacije:
„Dobija i profesionalno usmerenje da se kasnije bavi radom sa mladima. Definišu dalji put
kojim žele da idu.”
Omladinski/e radnici/e se slažu o uticaju omladinskog rada, i većinom navode korist za lični
razvoj mladih sledećim rečima:
„Nauče da imaju pravo izbora. Utice na samopouzdanje, osamostaljivanje. Upoznaju sebe,
svoje izbore, nauce da kazu sta hoce. Dobijaju mogucnost da se razvijaju kao licnosti i to zajedno
sa drugima u grupi svojih vrsnjaka, dobijaju osecaj zajednistva“
„Rad na svom sistemu vrednosti, upoređivanjem sa vrednostima omladinskih radnika i
vršnjaka“
„Prvi put uključivanje u društveni život, posebno za marginalizovane grupe“
„Brže sazrevanje zbog različitih iskustva i novih konkretnih situacija (sukobi i sl) u kojima
preuzimaju odgovornost“
„Šire se pogledi na svet oko sebe“