S.S.Š. "Spasoje Raspopović"

Restitucija je postupak popravljanja učinjene štete (prema Gossen, 1994). To je kreativan dio samodiscipline, ključ za konstruktivan, human pristup odgoju djece. Dijete može naučiti popraviti svoje pogreške. Možemo mu pomoći u ispravljanju pogrešaka.
Ne stavljamo težište na krivnju. Zanima nas kako stvari popraviti.
Restitucijom umjesto kaznom omogućujemo djetetu da vlastitim trudom ispravi pogrešku i tako ne samo da zadrži samopoštovanje nego ga i poveća, pritom ga ne oslobađajući odgovornosti za njegove vlastite odluke.
Restitucija proizlazi iz VRIJEDNOSTI i uvjerenja koje ljudi/škola žele njegovati.
Kreativna restitucija ne vodi računa samo o negativnom ponašanju nego i o utjecaju tog ponašanja na oštećenog, u našem slučaju – na zlostavljano dijete!
Pri odabiru restitucije mora se voditi računa o žrtvi odnosno donosi li ona nešto dobro i za oštećenog.
Osnovna pitanja modela restitucije:
- u što vjerujemo?
- što ćeš učiniti da to popraviš?
Moguće je pogriješiti, što ćeš učiniti da to popraviš?!
Dobro je reći «žao mi je», i što ćeš učiniti da to popraviš?
Važno za djelotvornost restitucije: izbjegavanje kritike, moraliziranja i okrivljavanja od stane odraslih.