Sikstinska kapela

Dvije godine po odlasku iz Rima, tacnije 1508. godine, pošto se njegov gnijev ohladio, a kesa tanjila, Mikelandjelo je prihvatio papin poziv da se vrati u Rim, nadajuci se da ce uspjeti da dovši grobnicu......

Medjutim, tamo ga je ocekivao potpuno drugi zadatak. Bio je preneraže kada je cuo da papa želi da oslika svod Sikstinske kapele. U pocetku je govorio da je on vajar, a ne slikar, i da je za taj zadatak pogodniji Rafaelo Santi. Ali, kad je cuo da ce za to dobiti 3000 dukata ( 50 000 dolara) Mikelandjelo je prihvatio taj posao.

Mikelandjelu nije trebalo dugo da odluci šta ce da naslika. Na tavanci ( palfonu) odlucio se za teme iz Biblije, a centralno mjesto zauzimia poznata freska - Strašni Sud.

Kod oslikavanja tavanicce postojao je problem iz razloga što je ona bila obla, ovalna, a to je znacilo da svi prikazani likovi nece izgledati isto.

Ali, genijalni Mikelandjelo je imao rješenje i za to. Poznato je da je Mikelandjelo bio i veliki matematicar i fizicar, tako da je izracunao odnos tih likova na ravnoj površini i likova u ovalu. Potom je dobijene dimenzije prenio na tavanicu.

Na plafonu sikstinske kapele, Mikelandjelo je prikazo nekoliko važnijih dana iz Biblije. 

Bog stvori svijetlost i razdvoji vodu od kopna. 
Bog stvori žvot(prve životinje) 
Bog stvori covjeka. 
Od Adama Bog stvori prvu ženu. 
Prvi grijeh, protjerivanje iz Edena. 
Najava potopa, i Noje sprema svoju galiju.
 Potop je završen, i Noje se sa porodicom i životinjama iskrcava.
 Noje, onako umoran leži obnažen.Jedan sin pokriva njegove genitalije, dok mu se druga dva smiju

Freska Strašni sud prikazuje u centru Isusa Hrista kao sudiju, a oko njega brojni griješnici, kao i sveci.To je cudesan rad, ne samo zbog bogastva detalja, vec i zbog svoje velicine.Prostire sa na više od 140 metara kvadratnih! 

Mikelandjelo je oslikavao ovu tavanicu ležeci na skeli kojoj je sam dodao platformu. U tom položaju ostace sve do 1512. U periodu dok je radio na ovom zadatku, Mikelandjelo je razvio još prisniji ondos sa papom Zamislite samo starog papu kako se vere na krhku skelu i nestrpljivo pita: " Kad ce biti gotovo?". Odgovor je, kako kažu poznati, takodje firentinski umjetnik Vazari bio prava lekcija: " Kad budem zavr[io sve ono što smatram da je potrebno da zadovolji umetnost " . 

Mikelandjelo je posljednji put sišao sa skele krajem 1512. godine, a izgledao je veoma iscrpljen, ostario mnog prije vremena. Tada je imao samo 37 godina, a živjece još 51. 

Cetiri mjeseca kasnije, 21. Februara 1513. godine, papa Julije II je umro. Mikelandjelo je žalio za odlaskom velikog pape, pitajuci se da li ce sljedeci imati isti takav instinkt za veliku umjetnost. Povukao se u skromno obitavalište, radio mnogo manje, i cekao da dodje njegovo vrijeme.