Zavarljivost finozrnastih mikrolegiranih konstrukcijskih čelika

Osnovni problem pri korišćenju finozrnastih mikrolegiranih čelika povećane granice tečenja je njihova zavarljivost.

U ovim čelicima ekvivalent ugljenika daleko je veći nego u niskougljeničnim zavarljivim čelicima, pa zbog toga postoji veća opasnost od obrazovanja zakaljenih struktura i hladnih pukotina.
Pored opasnosti od pojave hladnih pukotina, postoji opasnost i od pojave toplih pukotina, ako se ima u vidu sadržaj sunpora, ugljenika i mangana u njima.
Neadekvatnim konstrukcijskim rješenjem i nepravilnim izborom postupka i režima zavarivanja opasnost od pojave pukotine se povećava.
Prema tome, pri zavarivanju ovih čelika, treba preduzeti odgovarajuće mjere predostrožnosti, počev od izbora postupka zavarivanja i dodatnog metala do izbora režima zava-rivanja.
Za odredjivanje uslovne zavarljivosti preko ekvivalenta ugljenika, različiti autori navode različite izraze. Prema literaturnim podacima, zavarivanje čelika bez predgrijavanja je moguće ako ekvivalent ugljenika ne prelazi vrijednost 0,45 (%). Preko te vrijednosti, zavarivanje se mora i zvoditi sa predgrijavanjem.
U mikrolegiranim finozrnastim čelicima povećane granice tečenja, ekvivalent ugljenika se kreće u granicama 0.04 do 1.0 %.
Pri zavarivanju ovih čelika, ne može se vršiti procjena zavarljivosti samo na osnovu ekvivalenta ugljenika , već se kao osnova mora uzeti sklonost čelika prema obrazovanju pukotina.